Pet praktičnih primjena iskrenosti s Bogom u kršćanskom životu

Jedna od urođenih težnji ljudskih bića nakon pada u grijeh je želja da bježe od svojeg Stvoritelja i nose maske, krijući se iza raznih vrsta privida (kao što su lažna religija, „dobra“ djela i/ili dobre namjere). Unatoč ovomu, ili možda upravo zato, Bog je u svojoj sveznajućoj mudrosti odredio da iskrenost i ideja transparentnog življenja u svjetlu njegove Riječi iscijeli i popravi narušen odnos s njim. Ovo znači da mi, kao ljudska bića, moramo biti potpuno otvoreni u prvom redu s Jahvom, ali i sa sobom, priznajući i ne ignorirajući svoje pogreške. Drugim riječima, iskrenost s Bogom predstavlja odricanje od svih pokušaja da opravdamo, umanjimo ili čak zaniječemo ozbiljnost svojega grijeha (drugačije rečeno, odricanje od svih maski i privida ljudske „dobrote“) kako nam ne bi samo bilo oprošteno, nego kako bismo bili očišćeni, iscijeljeni i obnovljeni (barem djelomično, do dana „dovršenosti“). Dakle, na temelju biblijske premise da je transparentnost najbolji štit protiv obmane i samoobmane, u ovom članku razmatramo pet praktičnih primjena koje se navike potpune transparentnosti sa sobom – ali, još važnije, s Bogom – razvijaju u našem kršćanskom hodu vjere.