Oštećenik kao tužitelj uteoriji i praksi hrvatskog kaznenog postupka

Cilj ovog rada jest upozoriti na pravnu i životnu neodrživost postojećegnormativnog uređenja, prema kojem se trošak kaznenog postupkaprebacuje na teret oštećenika kao tužitelja ako je postupak završenpresudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, presudom kojomse optužba odbija ili rješenjem o obustavi postupka. U tom se smislunajprije objašnjava pravna priroda prava na supsidijarnu tužbu pozivanjemna javni interes u progonu i kažnjavanju počinitelja kaznenihdjela kao ključne pretpostavke kojom se opravdava postojanje tog institutau hrvatskom kaznenom procesnom pravu. Potom se analizirajupravni standardi razvijeni u pravu Vijeća Europe i Europske unijekoji uspostavljaju pozitivnu obvezu države da formalno i materijalnozajamči pravo žrtve na kontrolu odluke o odustanku od kaznenog progona.U završnom dijelu rada kritički se razmatra važeći normativniokvir, pravosudna praksa te praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske,uz zaključak o potrebi protezanja biti prava na supsidijarnu tužbu nanormativni izričaj onih odredaba ZKP-a kojima su dovedeni u pitanjeneupitni temelji tog instituta u hrvatskom kaznenom procesnom pravu.