Search for a command to run...
Govor je temelj ljudske komunikacije i važan je za cjelokupan djetetov razvoj. Temelj razvoja govora formira se tijekom razdoblja ranog djetinjstva. Najintenzivniji razvoj govora događa se u prve tri godine djetetova života u obiteljskom i vrtićkom okruženju. Dijete ima urođene predispozicije za učenje govora. Govor pomoću sustava znakova i simbola djetetu omogućuje da izražava svoja znanja, osjećaje, potrebe i mišljenja drugim ljudima. Dječje ruke od najranije dobi neprestano su aktivne te pomoću njih dijete velikim dijelom komunicira sa svijetom koji ga okružuje. Ruka obuhvaća šaku i prste koji omogućuju razvoj fine motorike koja se odnosi na skup pokreta kostiju, zglobova i mišića šake i prstiju čiji je cilj izvođenje malih i preciznih pokreta. Razvoj fine motorike počinje rođenjem, od prvog pokreta šake. Zone u mozgu koje su odgovorne za pokrete prstiju i za govor nalaze se vrlo blizu i povezane su. Poticanjem razvoja fine motorike od najranije dobi kod djeteta se potiče i razvoj obližnjih područja koja upravljaju razvojem govora. Razina razvijenosti dječjeg govora proporcionalna je stupnju formiranosti finih pokreta prstiju ruke. Što su djetetovi prsti aktivniji, to se bolje ostvaruje njegov govorni, emocionalni i intelektualni razvoj. U ustanovi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djetetovi najvažniji govorni modeli su odgojitelji. Jedna od uloga odgojitelja u kreiranju odgojno-o brazovnog procesa jest stvaranje poticajnoga govornog okruženja te poticanje razvoja govora i govornih vještina. U navedenome odgojitelju uvelike pomaže planiranje razvojnih zadaća kao nit vodilja u odgojno-obrazovnom radu, a neke od njih su: razvijanje vještina slušanja i razumijevanja govorno g sadržaja, razvijanje interpretacije doživljenog kroz govorno-jezične igre te usvajanje novih riječi i obogaćivanje rječnika. Aktivnosti fine motorike kojima se može poticati i pozitivno utjecati na razvoj govora kod djece od najranije dobi su: likovne aktivnosti (slikanje, crtanje, modeliranje, rezanje, lijepljenje, kaširanje), stolno-manipulativne (umetanje, pridruživanje, slaganje), scensko-glazbene (dramatizacija priča, različite govorno-jezične igre) te aktivnosti početnog čitanja (slušanje, čitanje, prepričavanje, opisivanje priča). U neposrednom radu s djecom odgojitelji ističu kako različite aktivnosti fine motorike utječu na povećanje međusobne interakcije djece te na razvoj njihova izražavanja i stvaralaštva unutar odgojno-obrazovne skupine. Odgojitelji kao govorni modeli, poticajno prostorno-materijalno okruženje te sadržaji kojima je dijete okruženo bitno utječu na pravilan razvoj dječjeg govora, na razvoj fine motorike te na razvoj svih kompetencija koje se međusobno isprepliću, nadopunjavaju i izgrađuju cjelovitu osobnost svakog djeteta kao individue.