Search for a command to run...
Prevalencija neurorazvojnih poremećaja u stalnome je porastu. Ovaj fenomen rezultat je složene i višeslojne interakcije bioloških, medicinskih i socijalnih čimbenika. Napredak medicine omogućio je bolje preživljavanje neurorizične djece. Istodobno, djeca danas odrastaju u bitno izmijenjenom razvojnom okruženju. Promijenjeni obrasci interakcije unutar i izvan obitelji, veći i drugačiji obrazovni zahtjevi te sve ranija i intenzivnija izloženost digitalnim medijima mijenjaju neurokognitivno okružje u kojem djeca razvijaju jezik, pažnju i socijalne vještine. Razvoj socijalne kognicije, komunikacije, jezika i govora temelji se na precizno orkestriranoj interakciji genetski programiranih procesa razvoja mozga i iskustveno uvjetovane neuroplastičnosti. Tijekom prenatalnog i ranog postnatalnog razdoblja odvijaju se ključni procesi strukturnog oblikovanja mozga koji, uz socijalnu i jezičnu stimulaciju, omogućuju formiranje funkcionalnih jezičnih mreža. Oblikovanje socijalno-jezičnih neuralnih mreža u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti i količini rane socijalne i jezične stimulacije. Upravo ta složenost i dinamičnost razvojnih procesa čini razvoj iznimno osjetljivim na biološke rizike, ali i na promjene u okolišu. Kada se biološka ranjivost sustava udruži s nepovoljnim ili nedostatnim razvojnim podražajima, odstupanja postaju klinički vidljiva. Povećana prevalencija neurorazvojnih poremećaja odraz je suvremenog neurobiološkog i društvenog konteksta te otvara pitanje jesmo li spremni sustavno odgovoriti na izazove koje suvremeno razvojno okružje postavlja pred dječji mozak i pred razvoj. Razumijevanje složene razvojne dinamike ključno je za pravodobnu dijagnostiku, ranu intervenciju, prilagodbu obrazovnih zahtjeva te razvoj preventivnih strategija u interdisciplinarnoj skrbi za djecu.