Hipoksično – ishemijska encefalopatija u novorođenčadi

Hipoksično - ishemijska encefalopatija (engl. hypoxic-ischemic encephalopathy, HIE) u novorođenčadi je karakterizirana promijenjenom neurološkom funkcijom s poremećajem svijesti, poteškoćama disanja, smanjenim tonusom i refleksima, poremećajima funkcije kranijalnih živaca i mogućim konvulzijama. Uzroci mogu biti prenatalni, perinatalni i postnatalni. Klinički entitet je važan jer je povezan s dugotrajnim neurološkim oštećenjima i mogućom smrću. Neurološka oštećenja uključuju: kognitivne poteškoće, cerebralnu paralizu, moguće napadaje i neurosenzorni deficit. Težina HIE određuje se Sarnatovim stadijem blage, umjerene ili teške zahvaćenosti. Težu HIE karakterizira značajno smanjenje u cerebralnoj isporuci kisika i glukoze. Početni učinci hipoksije i ishemije su smanjenje visokoenergetskih fosforiliranih spojeva, adenozin trifosfata (ATP) i fosfokreatina (PCr), što je obilježje primarnog energetskog zatajenja. Ako je reanimacija pravovremena i uspješna, ATP i PCr se oporavljaju i označavaju početak latentne faze, koja traje otprilike 6 sati. Latentna faza može biti obilježena razvojem mitohondrijske disfunkcije koja je odgovorna za drugi interval energetskog zatajenja, u periodu od 6 do 12 sati nakon hipoksije i ishemije. Sekundarno energetsko zatajenje popraćeno je patogenim procesima koji uključuju: upalu, ubrzanu apoptozu uz kontinuirano ekscitotoksično oštećenje i oštećenje slobodnim radikalima. Sekundarno energetsko zatajenje može trajati satima i danima, a nakon toga slijedi tercijarna faza koju karakterizira evolucija ozljede mozga koja uključuje: uklanjanje nekrotičnog i apoptotičkog tkiva, ožiljke ili gliozu te smanjenje moždane mase (globalno ili regionalno). Istovremeno započinje oporavak tkiva proliferacijom matičnih stanica, angiogenezom i ponovnim uspostavljanjem veza, što može trajati tjednima i mjesecima. Dijagnostički, multimodalni pristup uključuje kliničku sliku, biokemijske pokazatelje, slikovne pretrage mozga i neurofiziološke alate. Dijagnoza HIE postavlja se na temelju sljedećih kriterija: Apgar ocjena u 5. min < 5, pH < 7 i deficit baza > 12 mmol/L iz krvi pupkovine, na magnetskoj rezonanci (MR) ozljeda bazalnih ganglija i supresija u amplitudnom EEG-u. Različite slikovne pretrage, uključujući ultrazvuk (UZ) i MR, koriste se za klasifikaciju ozljede mozga. Ispravna klasifikacija ozljede mozga određuje mogućnosti i praćenje napretka liječenja te često predviđa motoričke i neurokognitivne ishode. MR ima visoku prediktivnu vrijednost u prognozi dugoročnih ishoda u bolesnika s HIE. Najznačajniji terapijski postupak je hipotermija koja se provodi u pedijatrijskim ili neonatološkim jedinicama intenzivnog liječenja. Hipotermija smanjuje potrošnju energije u mozgu, potiče poboljšanje protoka krvi i metabolizma, smanjuje oslobađanje ekscitacijskih neurotransmitera, potiskuje proizvodnju slobodnih radikala kisika, inhibira upalu i ublažava ubrzanje apoptotičke programirane stanične smrti. Hipotermija usporava ili zaustavlja kaskadu patoloških procesa, ali ne potiče oporavak tkiva. Najučinkovitija je kada se primijeni u latentnoj fazi, jer može ublažiti ili modificirati ozljedu mozga.