Search for a command to run...
Perinatalni moždani udar je cerebrovaskularna ozljeda mozga koja je nastala između 20. tjedna fetalnog života i 28. postnatalnog dana. Opisano je šest različitih tipova perinatalnog moždanog udara (MU). Najčešći je perinatalni arterijski ishemijski MU (PAIMU) s incidencijom oko 1/1600-5000 novorođenih i 17 puta je češći negoli MU u starije djece (pedijatrijski MU). Većina PAIMU nastaje oko termina, klinički se manifestira između 12 i 72h od poroda (ne)specifičnim simptomima, najčešće konvulzijama (70-90 %), encefalopatijom, letargijom, iritabilnošću ili apnejama. Ponekad su asimptomatski. PAIMU je vodeći uzrok unilateralne cerebralne paralize (UCP) i drugi najčešći uzrok neonatalnih konvulzija. Ishod je vrlo često nepovoljan: kontralateralna hemipareza, epilepsija, kognitivno propadanje, smetnje vida i sl. Liječenje je suportivno. Najčešće je zahvaćena lijeva srednja moždana arterija. Iako je MR mozga „zlatni standard“ u postavljanju dijagnoze i prognoze PAIMU, ultrazvuk (UZV) mozga je prva slikovna metoda u evaluaciji novorođenčadi s neurološkim odstupanjima. Rani UZV mozga unutar prvih 48 h, danas ima senzitivnost od 87 % u otkrivanju PAIMU. Postavljanje dijagnoze u novorođenačkom razdoblju je važno zbog utvrđivanja rizika neuroloških sekvela, informiranja obitelji o prognozi i početka rane intervencije radi poticanja povoljnog neurološkog ishoda. Cilj rada: U ovom radu prikazat ćemo naša iskustva u dijagnostici, praćenju i ishodu djece s PAIMU. Rezultati: Prema našoj studiji, PAIMU smo češće registrirali u terminske i muške djece. Najčešće je bila zahvaćena srednja moždana arterija (engl. Middle Cerebral Artey, MCA), dominantno lijeva. UZV pretragom mozga registrirana hiperehogenost u irigacijskom području MCA, bila je vodeći znak ishemije mozga, koja je potvrđena tehnikama MR. Najčešći rizični čimbenici bili su perinatalni i poremećaji koagulacije. Mali broj novorođenčadi imao je konvulzije i promjenu tonusa. U dojenačkoj dobi svi su imali odstupanja u smislu distonog i spastičnog sindroma. U dobi 2 godine većina djece imala je neuromotorno odstupanje - unilateralnu cerebralnu paralizu (CP) i to spastičnog tipa, smetnje vida, epilepsiju i ispodprosječan kognitivni razvoj. Uredan ishod su imala djeca s ishemijom u području stražnje moždane arterije. Većina djece s teškim neurorazvojnim odstupanjima imala su ishemiju u području glavne grane MCA, poglavito kad je ishemijom bio zahvaćen stražnji krak kapsule interne. Teža neurorazvojna odstupanja imala su sva nedonoščad i sva djeca s novorođenačkim konvulzijama. Zaključci: Neurorazvojni ishod PAIMU ovisi o vaskularnoj distribuciji oštećenja. Oštećenje glavne grane srednje moždane arterije uzrokuje najteža neurorazvojna odstupanja zbog oštećenja stražnjeg kraka kapsule interne. Ako su uz kapsulu internu zahvaćena moždana hemisfera, bazalni gangliji i senzorni putovi, ishod će zasigurno rezultirati hemiparezom, tj. unilateralnom CP. Nedonošenost i novorođenačke konvulzije, te oštećenje kapsule interne, prediktori su nepovoljnog neuromotornog ishoda djece s PMU. UZV pretraga mozga je vrijedna slikovna metoda u ranom otkrivanju perinatalnog arterijskog ishemijskog MU.