Search for a command to run...
Napredak u medicini smanjuje perinatalnu smrtnost, ali povećava broj djece koja su izložena riziku od razvojnih poremećaja. Neurorazvojni ishodi perinatalnih ozljeda mozga obično se kategoriziraju na teža (major) i blaža (minor) oštećenja. Teža neurološka oštećenja uključuju cerebralnu paralizu, intelektualne razvojne poremećaje, epilepsiju, sljepoću, gluhoću i autizam, često praćene oštećenjima drugih funkcionalnih sustava. Blaža oštećenja javljaju se kod djece s urednim općim razvojem i mogu zahvatiti različite funkcionalne sustave neovisno o prisutnosti težih neuroloških deficita, što se klasificira kao specifične razvojne teškoće. Cilj predavanja je opisati psihološke ishode kod djece s hipoksično-ishemijskim oštećenjem mozga koje se mogu manifestirati u različitim aspektima funkcionalnog razvoja, uključujući opće intelektualne sposobnosti, specifične neuropsihološke funkcije, akademske vještine, ponašanje, emocionalne reakcije i socijalne interakcije, kvalitetu života, te u odrasloj dobi profesionalnu i obiteljsku funkcionalnost. U proučavanju psiholoških ishoda najbrojnija su istraživanja općih kognitivnih sposobnosti. Učestalost intelektualnih teškoća tijekom vremena ostaje relativno stabilna te iznosi oko 10 % među djecom s izrazito niskom porođajnom težinom ili niskom gestacijskom dobi, dok je u općoj populaciji prisutna kod približno 2 % djece. Kada je riječ o specifičnim kognitivnim teškoćama najčešće se nalaze teškoće perceptivno–prostorne organizacije, ali i teškoće u području verbalnog pamćenja i računanja te jezičnog razvoja. Odstupanja u kognitivnom funkcioniranju kod ove skupine djece mogu direktno utjecati na školsko učenje. Oni narušavaju stjecanje, konsolidaciju i primjenu akademskih vještina, uključujući čitanje, pisanje i matematiku. Deficiti izvršnih funkcija česti su kod djece s hipoksično-ishemijskim oštećenjima mozga, neovisno o intelektualnim sposobnostima te ometaju sposobnost djeteta da slijedi rutine i nosi se s rastućim kognitivnim zahtjevima, posebno u strukturiranim školskim okruženjima. Bihevioralne i emocionalne posljedice hipoksično-ishemijske ozljede istražuju se znatno rjeđe nego opće kognitivne sposobnosti. Iako su često prolazne, mogu ometati prirodni tijek razvoja i učenja djeteta, otežavajući postizanje ključnih razvojnih zadataka, poput razvoja privrženosti, inicijative, samopouzdanja, samokontrole i socijalnih vještina. Problemi u ponašanju i emocionalnoj regulaciji mogu se negativno odražavati na akademski uspjeh i odnose s vršnjacima, često zahtijevajući prilagođenu podršku. Školsko okruženje igra ključnu ulogu u zadovoljavanju akademskih i emocionalnih potreba, neadekvatna podrška može povećati rizik od socijalne izolacije i lošije školske prilagodbe. Pregled literature upućuje na važnost ranog prepoznavanja teškoća, kontinuiranog neurorazvojnog praćenja te multidisciplinarnog i individualiziranog pristupa kako bi se optimizirali razvojni i obrazovni ishodi ove djece.